23/03/2013

Епилог



Када сам почињала овај блог, планирала сам га као наставак описа живота једне девојке која се успешно изборила за своју свадбу из снова, почетак живота са својим мужем, описивање свих згода и незгода које нас чекају на заједничком путу ка седењу на клупици испред куће, седи и стари, док се унучићи играју око нас, а ми вероватно играмо игрице на неком футуристичком таблету, 'cause let's face it, we're that cool.

Осим што нисмо. Јер нас више нема.

Моја љубав, мој хани, мој буби, особа због које сам почела да користим слаткоречиве надимке, мој покретач, моја снага, мој ослонац у животу је умро. Тек тако. У једном тренутку се шалио на послу, већ тренутак касније га није било. Срушио се и нестао... отприлике као и наш живот.

Не постоје речи којима бих могла да опишем шта тренутно осећам, јер осећам све и ништа, превише је филмски и превише стварно. Не осећам да није ту, али знам да није ту, знам да неће доћи и знам да више никада неће да ме нервира остављањем марамица у џеповима, које ми покваре целу туру опраног веша... шта бих сад дала за једну марамицу у веш машини... за чараше поред кревета и шољу кафе са 2-3 остављена гутљаја. Њу и имам... донели су ми његову шољу са посла... са мало кафе унутра, као и увек. Silly шоља са натписом ''Honey badger don't care"...

Пре само 24 часа је мирно спавао поред мене, сећам се сваког момента јер ми је било вруће... а сада... сада лежим на својој половини кревета, јер сам његову затрпала његовим омиљеним стварима, надајући се да ћу лакше заспати... али све мирише на ј.... ленор, више него на њега... ни то више немам...

Осећам се као Дори, рибица са слабим памћењем из филма ''У потрази за Немом'', која на сваких неколико минута заборавља шта се догодило... тако и ја... смирим се на тренутак, а онда схватим да неће ући у собу... да неће доћи с посла... да ме неће пратити са гитаром по кући и певати песмице које о мени смишља.

Његов глас, његов поглед... све је отишло... ничега није било када сам га видела у болници... само тело које је некада била моја особа... мој партнер, мој најбољи пријатељ.

Сада на десној руци имам две бурме... и када на тренутак заборавим шта се десило, па се сетим... зажмурим и чврсто пожелим да ми је на руци једна бурма, моја... јер би то значило да је све ово ружан, ружан сан... и увек су две.

Не видим разлог, не видим поенту да наставим са писањем овог блога, увек је он био тај који ми је говорио: ''Пиши! Написаћеш књигу једног дана.'' Волео је и да га чита, увек је био први...

Ово је први пост који нећемо читати заједно... ионако по први... и последњи пут у њему нема ничега смешног... само сузе и тишина.

Мој свет је стао, не знам како ћу даље, не знам шта ће бити, знам само да није смело овако, ако је ико заслужио да буде срећан, да му се остваре највеће жеље... да има бебе, да оде у Шпанију... да усвоји куцу... замени матору вектру новим аутом... он је... али га нема.

Никада нисам желела да будем патетична, иако осећам да бих до сутра могла овако да пишем о њему... знам да нема поенте... нема сврхе. Овај блог никада није био томе намењен... требало је да буде замењен блогом Новопечена мама, а не новопечена удовица.

И зато је крај. Крај његовог живота, крај мог живота и крај овог блога.

Љубави моја, буби... надам се да овог јутра пијуцкаш кафу са Миланом Младеновићем и Куртом Кобејном и да је гитара коју свираш kick ass, а не са искривљеним вратом као ова... која ме гледа из угла собе...

све бих дала да ми опет засвираш "More than words"... овога пута ми не би било глупо да певам... глупо је само све остало. Глупо и нељубазно, како смо се шалили између себе.

Љубави, нисмо имали довољно времена...




26 comments:

  1. Primi moje iskreno saucesce. Pratila sam blog od prvog posta i uzivala citajuci, a iz svake recenice se dalo zakljuciti koliko ste se voleli.. Previse tuzno, nestvarno.. Stay strong <3

    ReplyDelete
  2. :(
    Potpuno sam nema pred bolom...i puna straha...jer tako je lako trepnuti i ostati sam na celom svetu ;)
    Volela bih da preboliš koliko je moguće i da jednoga dana vratiš osmeh na svoje lice...jer i ti to zaslužuješ...
    Saučešće...

    ReplyDelete
  3. Primi moje iskreno saucesce... Citam ovaj blog od samog pocetka, bila sam odusevljena tvojim smislom za humor i pozitivnim duhom! Izvuci iz sebe bar delic svoje pozitivnosti i udruzi ga sa snagom koju sigurno imas, svi ti drzimo fige da to prebrodis! Imala sam utisak kao da vas poznajem,zato sam ceo dan u soku,dok sam citala ovo i tvoje postove na forumu plakala sam,iskreno potresla sam se kao da mi je neko bliznji... Budi jaka koliko god mozes.
    ivanica90 sa ana.rs

    ReplyDelete
  4. Sad sam procitala sta se desilo,ceo dan sam u soku,strasno,primi moje saucesce.I ja sam imala utisak kao da vas poznajem,redovno sam citala tvoj blog i veoma me je potresla ova vest.
    Life can change in a heartbeat
    Be strong

    ReplyDelete
  5. moje iskreno saučešće. rasplakalo me je ovo sve, a mene nije lako rasplakati. drži se!

    ReplyDelete
  6. Primi moje iskreno saucesce...be strong! :'(

    ReplyDelete
  7. Primi moje iskreno saucesce. Ceo blog je odisao vasom ljubavlju.

    ReplyDelete
  8. Saučešće. :( Ne znam šta drugo da ti kažem, sem da se držiš svojih najbližih... Svašta bih ti napisala, ali najbolje je da ćutim i da ti samo kažem da smo svi uz tebe.

    ReplyDelete
  9. Zanemela sam pred tvojim bolom. Šta god da kažem, zvučaće glupo. Iskreno mi je žao. U braku sam par godina i s vremena na vreme mi prođe kroz glavu da bi se njemu moglo nešto desiti, pogotovo kad je na putu, ali je ovo sasvim drugačije i veoma mi je teško zbog tvoje zle sreće. Nadam se da će vreme biti na tvojoj strani i pomoći ti da zalečiš rane.

    ReplyDelete
  10. Nisam se nadala da cu procitati ovakav tekst. Evo me placem, ne mogu ni da zamislim bol koju osecas. Nestvarno. Zajedno smo svadbe planirale...Primi moje iskreno saucesce.

    ReplyDelete
  11. Draga primi moje iskreno saucesce.
    Ostala sam stvarno zatecena. Meni je ovaj tvoj blog bio sinonim jedne fine i zdrave veze i braka i neizrecivo mi je zao sto prolazis kroz sav ovaj bol.Drzi nam se.
    Njega vise nema,bloga i ne mora da bude, ali tebe mora biti i bice te, kao sto ce biti i novog zivota poslije.Nemoj molim te tako da razmisljas. Ne bi ni on volio. Znam da to sad nije nesto sto zvuci realano i moguce,i sto zelis cuti,ali bice.
    Okruzi se svojim bliznjima,blog neka ceka neke druge dane, mozda jednom opet pozelis pisati, makar pod novim blogom, meni je u mojim teskim trenucima pomoglo vise nego ijedan antidepresiv.
    Polako...iako nijedna rijec nije i ne moze biti dovoljno utjesna,doci ce i onaj dan kada vrijeme zalijeciti rane.

    ReplyDelete
  12. Анониман25 Mar 2013, 19:07:00

    Muz joj je preminuo-otisao na posao,pao i umro.Danas je sahrana.

    ReplyDelete
  13. Moje saucesce :(
    Ne mogu da verujem da sam ovo procitala,prosto sam zanemela i nemam odgovarajuce reci utehe.
    Jako mi je zao...

    ReplyDelete
  14. Draga Malarija,primi moje saucesce.
    Sada sam na Ani procitala sta se desilo.
    Ne znam sta da ti kazem da ti olaksam,mogu samo da se nadam da ces nekako pregurati ove teske trenutke.
    Aleksandra

    ReplyDelete
  15. Moje iskreno saucesce i ovde. Pisala sam i na Ani, ne postoje reci utehe, ali nadam se da ces imati snage za predstojeci period. Saljem ti zagrljaj. Uz tebe smo.

    ReplyDelete
  16. Najgori strah koji imaš kada zavoliš nekog jeste da izgubiš tu osobu na takav način... Isto kao ti sada, i ja sam ljuta na okrutnu sudbinu, jer je pogrešila, nije trebalo tako da bude... Čuvaj sećanja na njega, to ćeš uvek imati. Moje saučešće.

    ReplyDelete
  17. Аутор је уклонио коментар.

    ReplyDelete
  18. Draga malarija :( Ne znam sa da kazem, a tako bih volela da te nekako utesim :( Divna si osoba i obozavam tvoj blog i bili ste tako srecni i dragi i ovo uopste nije fer. Nema veze ako ne nastavis sa blogom, blog je najmanje bitan, ali nekad se javi ili tu na blogu ili mi osvi komentar, volela bih da znam da si dobro. Drzi se i ne daj se :*

    Jako mi je zao i ne znam sta da ti kazem :( Moje najiskrenije saucesce i bori se, sigurna sam da on zeli da te vidi srecnu... Saljem ti puno puno zagrljaja :*

    ReplyDelete
  19. Анониман31 Mar 2013, 22:39:00

    Saucesce draga malarija :(((( Drzi se :'(
    Halley

    ReplyDelete
  20. Анониман1 Apr 2013, 17:40:00

    :((( moje iskreno sucesce. drzi se, budi hrabra.

    ReplyDelete
  21. Moje iskreno saučešće. Volela bih da imam reči utehe, ali znam da to u ovom trenutku nije moguće. Rekla bih ti da znam kako se osećaš, ali to može znati samo onaj ko je proživeo isti gubitak. Od srca ti želim da jednog dana vratiš osmeh na lice, zbog njega, on bi želeo da si srećna i nasmejana.
    Sunčica79 sa anars

    ReplyDelete
  22. O Boze, evo me placem... Lijem suze i za tebe i za sve ostale...Zaista mi je zao... Drzi se <3

    ReplyDelete